Ima li prakse na fakultetu? Što nakon završetka?
Bivši studenti politologije i novinarstva podijelili su svoja iskustva studiranja na FPZG-u. Donosimo njihove uspješne priče koje su potvrda kako posla itekako ima, ali i koliko je važna praksa tijekom studiranja.
|
NOVINARSTVO
“Vi mene zovite ako netko odustane”, ponovila sam u slušalicu nakon što sam, na moje zaprepaštenje, ugledala svoje ime na prvom mjestu…. ispod crte. Kad je otkucala ponoć, od predzadnjeg mjesta IZNAD crte šest godina kasnije diplomirala sam s odličnim uspjehom. I pritom ne mislim samo na ocjenu. Odličan je bio uspjeh izvući neprocjenjiva praktično novinarska znanja iz podruma tek osnovane Televizije Student pa sve do dalekog petog kata gdje se smjestio mjesečnik Global. Svoj sam svijet mijenjala na studijskim putovanjima po Europi i Americi, višemjesečnoj studentskoj razmjeni u Njemačkoj i umrežavanju s kolegama iz regije kroz brojne poticajne projekte. E da, nikad me nisu nazvali iz referade. Nisu ni trebali. Jer kad nešto treba biti, onda stvari ionako sjednu na svoje mjesto. |
Sjećam se još uvijek svojeg prvog intervjua: straha da nazoveš nekog nepoznatog, dogovoriš sve što trebaš, pripremiš se detaljno jer se ne želiš osramotiti, pa potom napišeš sve kako jest, ne izvlačeći ništa iz konteksta... Da, tada mi je to sve, na prvoj godini faksa, bilo gore nego cijela 2020.godina zajedno. Pet godina FPZG-a dale su mi prve novinarske korake, prvi posao i prve vijesti. Još uvijek čuvam primjerak Večernjeg lista u kojem je izašao moj prvi tekst koji sam napisala na svojoj prvoj praksi. FPZG pruža ti mogućnost za tvoje prve korake i super je što se, dok kročiš na tržište rada, već dobrano izbrusiš. Danas, kada više ne radim u medijima, najviše volim odraditi projekte koji imaju malo novinarskog 'štiha', a to su upravo - intervjui. |
Od kolijevke pa do groba najljepše je studentsko doba. Parafrazirati ovu poslovicu nije teško jer zaista je istinita u slučaju našeg fakulteta. Dobro, na FPZG-u je bilo i manje lijepih trenutaka, da se ne lažemo. No, znanja i iskustva te povrh svega prijateljstva ostvarena u ovoj instituciji omogućila su mi da se danas bavim najljepšim poslom, pardon, pozivom na svijetu. Prvi dodir s medijima, prije svega televizijom, imao sam u našem podrumu pod palicom nezamjenjive Tene Perišin i upravo ta prva znanja su nešto što u podsvijesti ostaje tijekom cijele karijere. FPZG će vas naučiti teoriji novinarstva, praksi izrade priloga, komunikaciji, no ono što je najvažnije naučit će vas misliti vašom glavom. To je na kraju ono što će vas pretvoriti u novinara. |
Kada bih ponovno morala odabrati fakultet, opet bih izabrala Fakultet političkih znanosti. Tu sam stekla neopisivo mnogo znanja, uspomena i prijatelja, a profesori su me naučili nečemu vrlo bitnom - kritičkom razmišljanju. A da ne nastaju sve sjajne ideje iz garaže, svjedoči nastanak Televizije Student - u podrumu FPZG-a. Ponosna sam što sam bila dio sjajne ekipe pokretača tog uzbudljivog projekta koji su nastavile graditi nove generacije studenata. Nije bilo lako, ali sve, pa i pogreške, učile su nas kako biti boljim novinarima, urednicima, snimateljima, montažerima… pa i ljudima. Zato, budite uvijek radoznali, studenti čvrstog stava i morala, odbacite taštinu i budite nesebični u prenošenju znanja, tolerancije i ljubavi – jer to je ono što nas sve čini bogatim i moćnim pojedincima koji ćemo već sutra mijenjati društvo na bolje. |
Da ponovno upisujem fakultet, bez dvojbe bi to opet bio FPZG. Za vrijeme studija poticala se naša kreativnost i kritičko razmišljanje. Na smjeru Televizija, koji sam ja odabrala, bilo je posebno zanimljivo. Tu smo zakoračili u čarobni svijet televizije. Prošli smo sve elemente, od ideje, snimanja, montiranja, što se kasnije pokazalo sjajnim za razumijevanje cijelog procesa. Praktični dio nas je najviše veselio. Uz mentore, demonstratore i sve ostale koji su doprinosili savjetima i kritikama, napravili smo svoje prve priloge. Profesorica Tena usmjeravala nas je, ali i dopuštala da izrazimo svoju kreativnost i stil. Na TV Studentu napravila sam i svoje prve voditeljske korake. Tad sam shvatila da je televizija moj put. Adrenalin je to neusporediv s bilo kojim drugim. A sve je počelo na našem FPZG-u. |
U razdoblju studiranja na Fakultetu političkih znanosti nijednom nisam zažalio što sam kao svoj životni poziv odabrao novinarstvo. Veliku ulogu u tome imao je sam fakultet zbog kojega sam danas novinar koji jesam. Posebno bih istaknuo iskustvo rada u studentskim medijima koje me na pravi način pripremilo za tržište rada, povezalo s mnogim ljudima iz svijeta medija i naučilo puno više od samog novinarstva. Fakultetski mediji i profesori na studiju novinarstva omogućili su mi puno prilika u daljnjoj karijeri i na određeni način stvorili temelje da se u novinarskom smislu razvijam na željeni način. Svakoj mladoj osobi koja pokazuje afinitete prema novinarstvu toplo bih preporučio da kao svoju destinaciju u visokom obrazovanju odabere Lepušićevu 6. |
U mojoj priči postoje kratka i duga verzija. Kratka je jasna - da nije bilo Radija Student, vrlo vjerojatno danas ne bih radila na radiju. U nešto duljoj verziji sjećam se svoje prve godine studiranja i nešto starije kolegice koja mi je savjetovala da se, uz studij, što prije počnem aktivno baviti novinarstvom. Krenula sam s pisanjem za neke portale, volontiranjem u radijskoj sekciji u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi – a onda sam se slučajno našla na petom katu.Kroz tri godine na Radiju Student radila sam sve – prvo vijesti uz odlaske na razne presice, a zatim i emisije, intervjue, projekte. Učila sam se timskom radu i to u poprilično velikom timu, a naučila sam se i voditi jedan manji tim u studenskoj redakciji, gdje sam jedno vrijeme bila urednica. Na tom sam radiju odrađivala i prve intervjue s političarima uz podršku odličnih mentora koji su mi uvijek držali leđa. A u krilu RS-a, uz kolege, pokrenula sam i prvu hrvatsku 'rap vremensku prognozu', koja se realno nigdje drugdje ne bi dogodila. Na preporuku Matije Trupinovića, tada voditelja redakcije, došla sam i do Yammata, tada radija u povojima, a danas punokrvne zagrebačke radijske postaje. Premotajte pet godina unaprijed i još sam na Yammatu, još uvijek slobodna raditi ono što volim i to na neki svoj način. |
Praksu na Novoj TV počeo sam raditi tek na posljednjoj godini fakulteta, što se ipak pokazalo izvedivo i kao dobar temelj za nastavak rada koji me danas doveo do toga da sam u redakciji vanjske politike, radim ono što me zanima, povremeno i pokažem glavu na televiziji. Tijekom studiranja sam naučio i neke korisne stvari za bolje uhodavanje u posao. Tu najviše mislim na sve kolegije vezane uz televiziju kao medij, naravno, sve pod vodstvom profesorice Tene Perišin koja je stvorila horde i horde televizijskih novinara. Od ostalih kolegija korisno mi je bilo i što me profesor Ivan Padjen na Pravu javnih medija naučio razlikovati činjenice i kvalifikacije. Na politološkim predmetima kod profesora Dejana Jovića javilo se i moje zanimanje za vanjsku politiku i događaje u svijetu. Danas mi je svako prisjećanje na Fakultet političkih znanosti u općenito vedrom tonu, a to je velikim dijelom i zbog mojih kolegica i kolega koje sam upoznao tijekom studiranja, a mnogo njih zadržalo se u struci, pa čak i u istom mediju i poduzeću kao i ja. Dakle to nije kao osnovna i srednja škola gdje ti samo ostanu prijatelji, ovdje ti prijatelji postaju kolege i osobe koje su trajno uz tebe u životu. |
U Večernji list došla sam na prvoj godini faksa, nakon gostujućeg predavanja tadašnjeg zamjenika glavnog urednika, koji je podijelio posjetnice i rekao da se jave oni koje zanima kako izgleda redakcija. Tisak me oduvijek zanimao pa, nakon što sam "pogledala", ostala sam. S obzirom da sam paralelno studirala i radila, mogla sam dobro usporediti kako novinarstvo izgleda u teoriji, a kako u praksi. To se dvoje nije uvijek poklapalo, ali teorija je često pomagala u samom prepoznavanju dobrih tema, kao i u etički dvojbenim situacijama. Danas, desetu godinu u Večernjaku, pratim unutrašnju politiku. |
Nisam bio pregenijalan student. Provlačio sam se s dvojkama i trojkama, manje-više. Ali, od trenutka kada sam kročio u Lepušićevu, znao sam što od FPZG-a trebam - i želim. Stvar je za mene bila vrlo jednostavna, a naučio sam ju rano. Nitko te u ovoj branši neće zaposliti ako nemaš iskustva. I to je ono po čemu je naš faks odličan; gura te da kroz pisanje, projekte na socialu, kroz Televiziju Student, Radio Student ili Global pokušavaš, griješiš, da naučiš na svojoj koži i probaš ponovno. 10 godina kasnije, ovaj osrednji student prošao je manje-više sve redakcije u Zagrebu, a sada je dio sjajnog tima na N1 televiziji. Stoga, nemojte se bojati bacanja u vatru, uzmite to iskustvo ako vam se nudi i drugo: cijenite kolege koje ste upoznali među klupama. Oni će vam biti najbolji saveznici u karijeri. A neki i prijatelji za cijeli život. |
Da nije bilo Radija Student, ne bi bilo niti mene – često to odgovorim kad me netko pita ''Zašto radio?'', misleći pritom na ''mene'' u kontekstu profesionalnog razvoja i posla koji je mnogo više od tek uobičajenog posla koji plaća račune. Sasvim slučajno našla sam se na Petom katu još za vrijeme studiranja, bez ikakvog pojma što radio zapravo jest. Srećom, bila je tamo ekipa koja me svojim stručnim znanjem, mentorstvom i podrškom gurnula u svijet radijskog novinarstva kojeg od tada nisam napustila. Naprotiv, tijekom brušenja zanata u redakciji Radija Student, kolegice i ja upravo zbog stečenog iskustva pozvane smo sudjelovati u pokretanju radija Yammat.FM. Tamo sam i danas, gotovo šest godina kasnije, kao novinarka i voditeljica, nastavljajući put koji je počeo pruženom prilikom u Lepušićevoj 6. |
Proveo sam pet godina na faksu na kojem sam se osjećao kao kod kuće. Takav štimung mu daju obližnji stanovi i pokoji kućni ljubimac koji zaluta u dvorane, ali i ljudi koji su otvoreni i s kojima se može pričati o svemu. Na faksu sam naučio kvalitetno raditi ovaj posao, u čemu mi je ponajviše pomogao rad u Globalu, gdje sam kao urednik tehnologije, novca i poduzetništva, pekao zanat pokušavajući se probiti na tržište rada. To je bio mukotrpan proces, jer je današnje novinarstvo u Hrvatskoj izranjavano raznim obrnutim vrijednostima, protiv kojih se jedino valja dosljedno boriti. No, ta me borba dovela da već godinu i pol dana radim na Net.hr-u koji je redovito među tri najčitanija portala u zemlji i mjesto gdje sam cijenjen i gdje se opet osjećam kao kod kuće. |
Studiranje na FPZG-u pamtim kao razdoblje svog obrazovanja kada sam radila i učila stvari koje volim na zabavan način. Smatram da FPZG otvara brojne mogućnosti, a na pojedincu je koliko će toga što mu se pruža znati iskoristiti. Bez FPZG-a ni moja dosadašnja novinarska karijera ne bi postojala. Ili bi je stekla puno težim putem. Zahvaljujući fakultetu i smjeru televizijsko novinarstvo kod profesorice Tene Perišin, dobila sam studentsku praksu na Novoj TV, koja mi je otvorila brojna druga vrata – kako novinarska, tako i u svijetu marketinga. Studiranje na FPZG-u pomoglo mi je da lakše savladam posao novinarke na web portalima, ali i TV voditeljice. Osim profesionalnog znanja, fakultet te nauči i kako vješto komunicirati, ali i kako da se riješiš treme. :) Trenutno radim kao Digital Account Executive u Imago reklamnoj agenciji. Iako je to pozicija koja u doba kad sam ja studirala nije postojala ili je bila tek u nekim začecima, neke vještine koje sam stekla na fakultetu pomogle su mi i u poslu koji radim. Razvojem digitalnih medija i digitalnog marketinga otvorile su se brojne mogućnosti i za studente novinarstva te se nadam da će FPZG ići u korak s tim novitetima i isporučiti sposobne, mlade ljude na tržište rada – baš kao što je to i do sada činio. |
Najviše mi se dojmio veliki izbor kolegija, zanimljiva predavanja, ali i profesori koji su profesionalci u svojim područjima. Važno je da ono što predaju zaista poznaju i iz prakse, pa su nerijetko predavači bili uz to što predaju i zaposleni u nekom području kojim se bave ili su prethodno radili takav posao. Mislim da je to i najvrednija značajka koja doprinosi kvaliteti i stručnosti Fakulteta političkih znanosti. Svoje studentske dane najviše sam provela u tiskanim medijim, odnosno novinama koje je baš moja generacija pokrenula. Nakon pokretanja novina Student 2012. godine na FPZG (gdje sam bila zamjenica glavne urednice), tim je počeo raditi na novom projektu, novom listu pod nazivom Global. Bile su to novine za studentska i društvena pitanja, kulturu i sport, zamišljeno kao publikacija s mjesečnom periodikom izlaženja. Novine smo s posebnim ponosom osobno dijelili i studentima po ostalim fakultetima. Danas radim u korporativnim odnosima s javnošću u velikoj hrvatskoj kompaniji, ali mi je iskustvo u tiskanom mediju svakako bilo od velike koristi. Naime, u sklopu svog posla sam i glavna urednica internog korporativnog magazina gdje su mi novinarske i uredničke vještine stečene u Globalu svakako bile korisne. |
POLITOLOGIJA
U mom slučaju, pitanje 'što nakon fakulteta' vrlo se brzo pretvorilo u pitanje 'što tijekom fakulteta'. Tako sam već do obrane svog diplomskog rada, u samo nekoliko godina, prošao put od radijskog voditelja na Otvorenom radiju, preko suradnika u Hrvatskoj turističkoj zajednici, organizacije i vođenja evenata u maloj privatnoj tvrtki, pa sve do suradnika u PR-u Međimurske županije. Upravo su me to iskustvo, reference, kao i znanje stečeno za vrijeme fakulteta, dovele do mjesta savjetnika ministra za odnose s javnošću, sigurno najizazovnijeg posla kojim sam se do sad bavio. Danas, kad se osvrnem iza sebe, mogu sa sigurnošću reći da me upravo kombinacija rada i studiranja dovela do mjesta na kojem trenutno radim. Stoga, najbolji savjet koji vam mogu dati jest da već unaprijed razmišljate gdje se vidite u budućnosti, a da sukladno tome odaberete i kolegije za koje smatrate da će vam pomoći u ostvarenju tog cilja. Prednost politologije je ta da vam nudi doista širok spektar znanja, kako teorijskih, tako i praktičnih. Sve ostalo je na vama. Budite proaktivni, društveni, istražujte i povežite se što bolje s drugim kolegama, jer ćete upravo s nekima od njih relativno brzo nakon fakulteta sigurno morati surađivati. Na kraju krajeva, politika je u svemu i sve je politika. Zbog toga je poznavanje njenih temeljnih zakonitosti vrijednost koja će vam u životu sigurno dobro doći, bez obzira na put kojim ćete kasnije krenuti. |
Da ponovno upisujem faks, to bi opet bio FPZG. Studentske godine su bile filmske, bezbrižne i zabavne, a od faksa sam uzela najviše što sam mogla. Njegova velika vrijednost je u raznolikosti sadržaja koje nudi. Jer se, ako znaš tražiti, nudi puno toga. Barem je tako bilo u mom slučaju. Radila sam kao IT demonstratorica, volontirala u klubu studenata, okušala se na TV Studentu, sudjelovala u organizacijama evenata i konferencija. A do toga svega obično dođe ako pitaš i slušaš – pa tako kao brucoš na predavanju povijesti saznaš da možeš volontirati u međunarodnom NGO-u, na drugoj godini čuješ za studentske novine, pokucaš na vrata Globala i pitaš – ''mogu li ja kod vas pisati?'' – i postaneš novinarka prave male redakcije, i ni ne okreneš se i ti si već urednica dviju rubrika koje te zanimaju najviše na svijetu. I učiš u praksi ono što bi netko samo poželio da može u dvadesetima (i puno kasnije). A nekoliko godina poslije ta iskustva ti pomognu da upišeš i magistriraš na cijenjenom univerzitetu u Nizozemskoj, uz to završiš i master na FPZG-u i konačno s diplomom magistra politologije dobiješ posao u jednoj od najjačih medijskih kuća na svijetu. Faks nisu samo ispiti i izlasci, on je uvelike i priprema za ono poslije. I zato je u moru onih koji traže posao, iznimno važno moći ponuditi više. A to je moguće s FPZG-om. Znam da se puno toga mora posložiti za ovakav ishod, ali mogućnosti koje nudi FPZG mogu imati bitnu ulogu – ako ih znate iskoristiti. |
Nakon fakulteta moj put u poslovni svijet je bio prilično kompliciran. Za vrijeme studija vrlo lako sam pronalazila poslove preko Student servisa, no magistrirala sam 2013. godine kada je nezaposlenost mladih bila gotovo 50% u Hrvatskoj, bilo je teško dobiti čak i Stručno osposobljavanje. Prvo sam uspjela dobiti staž u Europskom parlamentu u Bruxellesu, a po povratku u Hrvatsku posao u NGO sektoru. Neko vrijeme sam radila i kao zamjena u dvije srednje škole, predavala Politiku i gospodarstvo maturantima. Upravo na ta tri posla sam najviše koristila znanja i iskustvo stečeno na FPZG-u - dobro sam poznavala ustroj institucija Hrvatske i EU, fakultet me naučio čitanju zakona s razumijevanjem i načinu donošenja javnih politika. Posljednje tri godine radim u privatnom sektoru, područje digitalnog marketinga, a trenutno sam zaposlena u najvećoj hrvatskoj IT kompaniji Infobip. Tu mi najviše koriste znanja iz Statistike te Političke psihologije i sociologije; pravilno postavljanje anketnih upitnika i istraživanja tržišta, stavova, zadovoljstva korisnika itd. Da mogu dati savjet mlađoj sebi, rekla bih: studentska zarada i džeparac su bitni, kao i ocjene na faxu, ali puno više znači iskustvo u sektoru u kojem želiš kasnije raditi (a za mene je to uvijek bio digitalni marketing). Nađi marketinšku agenciju, volontiraj i besplatno ako treba, potrudi se maksimalno i možda dobiješ priliku nakon diplome tamo i ostati raditi :) |
Vjerojatno se nitko kao studentice i studenti politologije ne suočava sa surovošću pitanja „Što nakon fakulteta?!“. Nedostatak utabanih puteva i uhodanih staza ka uspjehu i razvoju karijere tako komforno rastrtih pojedinim strukama na prvi pogled predstavlja jedan od prvih izazova mladim politolozima, a upravo je njihova najveća prednost. Počevši od razumijevanja osnovnih političkih i društvenih pojmova te sve do znanja o kompleksnim procesima donošenja odluka u javnim politikama, znanja i vještine stečene za FPZG-u omogućili su mi osjećaj kompetentnosti u svim izazovima pred kojima sam se našao radeći u Hrvatskom saboru, Europskom parlamentu i diplomaciji. Širina vidika stečena na FPZG-u i danas mi pruža kvalitetnu bazu za usvajanje novih znanja i snalaženje u šumi dostupnih informacija kao i razumijevanje aktualnih procesa od globalne do lokalne razine. Uvijek se rado sjetim rečenice profesora političke filozofije: „Kolegice i kolege politička filozofija je kao radar, omogućuje ti da na malom ekranu vidiš što će se tek odigrati u stvarnosti!“ S takvim alatima, ali i upornošću i kreativnošću korištenja stečenih znanja, uz malo sreće, uspjeh je zajamčen svakom politologu u bilo kojem pravcu odluči krenuti. |
Nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji “Paulinum” te u zagrebačkoj Gimnaziji “Tituša Brezovačkog” na Gornjem gradu odlučio sam upisati studij politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, gdje sam stekao zvanje sveučilišnog prvostupnika politologije. U sklopu studentske razmjene i mogućnosti međunarodne suradnje na koju su me uputili profesori s Fakulteta stekao sam akademsko iskustvo na Sveučilištu Lund u Švedskoj te Sveučilištu Regensburg u Njemačkog, a zvanje magistra političkih znanosti stekao sam na Sveučilištu Pompeu Fabra u Barceloni. U sklopu studija na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu dobio sam kvalitetne temelje koji su mi bili uvelike od koristi u dosadašnjoj karijeri, posebno u kontekstu funkcioniranja institucija i procesa donošenja odluka na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini. Kolegiji koje sam pohađao doprinijeli su teoretskom razumijevanju političkih sustava, ali i ključnih procesa i rascjepa u društvu. Nakon studija stažirao sam u europskim institucijama nakon čega sam se usmjerio u privatni i javni sektor. Sada, kao savjetnik ministra u Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava, mogu potvrditi kako je Fakultet političkih znanosti pravi izbor za razvoj mladog entuzijasta i društvenjaka. |
Kako sam studirao najprije novinarstvo, a kasnije politologiju, nakon fakulteta mi je pomoglo to što sam dobio praktična znanja na prvom i teorijska na drugom smjeru. U praćenju vanjske politike politološka je struka itekako korisna i daje podlogu za znanje i daljnja istraživanja za što bi inače, dakle bez primjerice znanja o američkom političkom sustavu, francuskoj republici ili razvoju postsovjetskih društava, trebalo nekoliko godina da se pohvata. Studij na Fakultetu političkih znanosti daje prije svega podlogu za daljnja učenja, i daje mogućnost petogodišnjeg studiranja izrazito zanimljivih teorija. Isto tako, studentima bi najbolje bilo da se izvan fakulteta aktiviraju i stječu praktička znanja te da si otvaraju vrata za posao nakon fakulteta. Specijalizacija znanja tijekom faksa također je korisna. Osobno sam tijekom studija pokušao iskoristiti praksu na novinarskom studiju u Večernjaku, pokušao sam čitati čim više, informirati se, čitati novine (studenti novinarstva to bi morali raditi svakog dana), javljao sam se raditi i volontirati. |
Kako mi je FPZG pomogao u poslu? |
Fakultet političkih znanosti završio sam 2013. godine čime sam stekao zvanje magistra politologije. Nakon fakulteta zaposlio sam se kao tajnik u Centru za demokraciju i pravo Miko Tripalo u Zagrebu. Centar je udruga civilnog društva, osnovana s ciljem promicanja demokratskih ideja i vrijednosti u Hrvatskoj, poticanja europeizacije hrvatskog društva i politike. Članovi centra nastoje potaknuti dijalog i promjene o važnim pitanjima s područja političkog i pravnog sustava države. Upravo pohađanjem politologije i kolegija koje taj fakultet nudi, stekao sam odgovarajuće kompetencije za djelovanje na području prava i političkih sustava, socijalno-gospodarskih tema te društvenih pitanja kao što su obrazovanje, uloga medija u društvu, nacionalni identitet i kulturni razvoj. Također, fakultet mi je pružio kvalitetnu teorijsku podlogu za uspješno sudjelovanje u realizaciji strategija Centra, pružanje podrške u pripremi i provedbi programa Centra, provođenje projekata, održavanje elektronskih publikacija i internetskih sadržaja. Stjecanjem znanja o sociologiji i politici hrvatskog društva, osposobljen sam za organiziranje i koordiniranje međunarodnih i domaćih projektnih prijedloga i aktivnosti u obliku znanstvenih skupova, konferencija, panel rasprava, okruglih stolova i javnih tribina. Upravo mi je obrazovanje stečeno na Fakultetu političkih znanosti uvelike pomoglo da odgovornije, bolje i profesionalnije obavljam zadaće koje su u opisu mog radnog mjesta. |